Gastronomski rasizam u Lucci

Talijanska vlada je...

... odlučila ... podržati kampanju protiv netalijanskih jela ... Luca Zaia, talijanski ministar poljoprivrede i član Sjeverne lige koja najsnažnije zagovara 'gastronomski rasizam', pozdravio je odluke ...

- Borimo se za tradiciju i očuvanje naše kulture. Ako se mi nećemo zuzeti za naše, tko će - izjavio je Zaia. ...

Na pitanje je li ikada probao kebeb Zaia odgovara: - Ne, i protivim se svakome koji tvrdi suprotno. Više volim domaću kuhinju moje Venecije. Odbijam jesti čak i ananas. [link]

I sve je to počelo kad je su zabranili prodaju kebaba u toskanskom gradu Lucci. Bizarno, prvo zato što su restorani talijanske hrane među najraširenijim "nacionalnim restoranima" diljem svijeta. Moja procjena je da su drugi, nakon kineskih. Baš bi bilo zanimljivo kad bi ih svi ostali počeli zabranjivati.

I drugo, pizza je talijansko nacionalno jelo. Međutim, ja sam samo jednom u životu jeo dobru pizzu u Italiji i to najobičniji pizza cut u turskom restoranu brze hrane u Rimu. Jednu od najbezveznijih pizza uopće sam jeo na najstarijem trgu Lucce (Piazza Amfiteatro). Ne bi me čudilo otkriće da se puno bolja talijanska hrana jede u talijanskim restoranima u inozemstvu nego u matici zemlji.

Od mesa jedem samo riblje pa kebab ne dolazi u obzir, ali da sam na ulicama Lucce naletio na burekdžinicu - taj dan bih barem nešto pošteno pojeo (burek sa sirom).

GMO mit

Ja nisam protivnik GMO-a. Nije da obožavam GMO ili mislim da je boljeg okusa - jednostavno smatram da se samo sa standardnom proizvodnjom ne može prehraniti cijeli svijet. Malo sumnjam i u tvrdnju da je standardna poljoprivreda "ekološkija". I, kad mi je Grga za početak predložio "Exposed: the great GM crops myth" - očekivao sam neki strašan napad.

Kadli ono... Jedan potpuno korektan članak s kojim se većinom slažem. Jedina farsa u tom članku je naslov i podnaslov, jer iz:

Exposed: the great GM crops myth. Major new study shows that modified soya produces 10 per cent less food than its conventional equivalent

...bi netko mogao pomisliti kako je rezultat znanstvenog istraživanja da sadnja GMO soje rezultira s 10% manjim urodom. To nigdje ne piše u članku. Ono što piše je da je par istraživanja za točno određenu vrstu soje pokazalo da daje manji urod:

The new study confirms earlier research at the University of Nebraska, which found that another Monsanto GM soya produced 6[%] less than ... conventional ... and 11[%] less than the best non-GM soya available.

Dakle, govori se o nekoj točno određenoj vrsti soje. A ne o svim "GMO crops", kako novinar navodi u naslovu.

Osim toga, u članku piše još jedna važna stvar:

The ... study suggested that ... it takes time to modify a plant and, while this is being done, better conventional ones are being developed.

Dakle, dok se razvija GMO proizvod - razvija se i klasično ne-GMO zrno. (Zaboraviti ću, na trenutak, činjenicu što je i "ne-GMO" u stvari genetsko modificiranje). Na ovo bih dodao dva komentara:

• Možda je trenutno istina da ne-GMO pobjeđuje, ali tko može garantirati da je uvijek tako i da će uvijek biti tako? Ja nemam kristalnu kuglu.
  
  
• Ako je i istina da je klasični razvoj bolji - GMO je već uspio postići nešto pozitivno. Naime ne-GMO proizvođači se moraju utrkivati s GMO-ovcima u proizvodnji boljih biljaka. I kad bi, u ovoj utrci, ne-GMO uvijek pobjeđivalo - imati ozbiljnu konkurenciju je dobro za krajnjeg korisnika (poljoprivrednika). 

Ako je istina da će GMO uvijek gubiti utakmice: Još jedan razlog za veselje! To znači da će, prije ili kasnije, genetski modificirane biljke jednostavno nestati s tržišta (jer ih ljudi neće kupovati).

Prirodni pesticidi

Govorilo se o pesticidima i onda Anthony Trewavas, biokemičar, odgovara...

Of greater risk to humans is the exposure to thousands of pesticides made naturally by plants (to kill herbivorous insects) and found in all fruits and vegetables. The average daily diet contains a quarter teaspoon of natural nerve toxins, endocrine disrupters, carcinogens and chemicals that damage chromosomes, skin, blood and the thyroid.

Nije baš neka posebno korisna informacija (jer malo što možemo poduzeti), ali zanimljivo jest.

Odrasli i mlijeko

...dakle, sad znam da naši preci nisu mogli uživati u mliječnim proizvodima:

... Europeans, ... and ... Asians have a ... high lactose digestion capacity as adults. Those ... mutations that are new within the past 10,000 years, and the rest of the world didn't get those mutations, ... [Link: Evolution Overdrive]

Trebao bih trebao smisliti neki pseudo-znanstveni izgovor zašto ne volim mlijeko. Možda bi bolje zvučalo nego "Ne sviđa mi se." Ako ga dobro i uvjerljivo smislim, možda neću morati objašnjavati što ipak volim jogurt.

Via: Goran Zec @ FriendFeed.

FAO upozorava

FAO upozorava:

"S ciljem podmirenja rastuće potražnje, poljoprivredna bi proizvodnja trebala porasti za 50 posto do 2030.", rekao je Ghanem na tiskovnoj konferenciji.

I onda kaže još:

Dok najnovije brojke iz toga izvješća procjenjuju da će proizvodnja žitarica u svijetu u 2008. biti na rekordnim razinama, to predstavlja svega 3,8-postotno povećanje u odnosu na 2007.

Vjerojatno je članak trebao biti napisan tako da se svi zabrinemo jer je svijet na putu u propast, ali u stvari gore piše nešto drugo...

Do 2030. godine nam preostaje još 22 godine. Cilj je da tada proizvodnja hrane bude za pola veća nego sada. Kad bi se rast nastavio sadašnjim tempom to bi značilo 3.8% ove godine, 3.8% sljedeće godine... I tako dalje. U 22 godine bi ukupni rast bio preko 100%! Čak i da je stopa 3.8% neodrživo velika - koliki bi godišnji rast trebao biti da za 22 godine ukupni rast bude dovoljno velik?

Evo tablice:

1% godišnje -> 24% (za 22 godine)
2% godišnje -> 54% (za 22 godine)
3% godišnje -> 91% (za 22 godine)
4% godišnje -> 136% (za 22 godine)
5% godišnje -> 192% (za 22 godine)

To znači da bi i upola manji rast od sadašnjeg bio skoro-pa-dovoljan. Nitko ne kaže svijet 2030. godine biti mjesto u kojemu će svi biti sretni i zadovoljni (s puno hrane).

Ali da se može postići - može.

Alkohol i sirotišta

Slušam EconTalk, konkretno epizodu Nye on Wine, War and Trade. Čovjek (Nye) je tamo iznio jedan zanimljiv podatak; u 18 stoljeću su nizozemska sirotišta od svih prehrambenih namirnica -- najviše trošila na pivo. Dakle, bilo je društveno prihvatljivo da djeca od rane dobi piju pivo. To, u stvari, i nije toliko čudno: nekad davno se pilo puno više alkohola nego danas.

Objašnjenje je ono što mi je bilo neobično za cijeli slučaj... Zašto su ljudi pili toliko alkohola (s obzirom na sve probleme koje alkohol može stvoriti društvu)? Razlog je jednostavan -- piti pivo/vino je vrlo često bilo sigurnije (i zdravije) nego piti vodu. Jer voda je često bila upitne čistoće, higijenske navike su isto bile svakakve. Nije bilo mlijeka u tetrapaku, hladnjaka...

I u stvari -- alkohol je jedina tekuća namirnica relativno sigurna od raznih boleština... Jednostavno zato što je spletom okolnosti priprema istih zahtijevala prekuhavanje i pripremu u higijenskijim uvjetima.