Sloboda nošenja oružja po mom mišljenju je nužna za povećanje sloboda i prava građana jer "backup" bahatosti ljudi na vlasti je njihova mogućnost korištenja oružja protiv onih koji ne misle kao i oni....ima par nedostataka. Barem se meni tako čini;
Pretpostavimo da je istina da policija manje ugnjetava ljude jer policajci nikad ne znaju imaju li posla s nekime tko u džepu nosi pištolj. Što je onda s običnim građanima koji nemaju oružja? Policajci se osjećaju nesigurno pa ne kažnjavaju previše. A ljudi bez oružja se ne bi osjećali neugodno u društvu koje oružje doživljava kao nekakvu garanciju od bahatosti?
Ja, na primjer, nemam namjeru nositi oružje. Dakle, oružje koje je drugima nužna sloboda (i, recimo, garancija da ga država neće tlačiti), ja doživljavam kao ograničenje moje slobode.
Možda, kad bi svi imali oružje, možda bi se tada svi kontrolirali jer bi imali strah oružja koje drugi imaju. Teorijski, možda, ... Ja, nekako, sumnjam.
Dalje, ako je Edgavora teorija ispravna, logička posljedica bi bila da države svijeta u kojima ljudi imaju najviše oružja nužno imaju i vlade koje ih najmanje tlače. Lista država prema oružju po gravi stanovnika malo zbunjuje. Među prvih 10 su Finska, Švedska i Norveška. Međutim, ja sumnjam da je oružje građana ono što osigurava bahatost vlasti.
Kad bi ovu listu podijelili na države koje u zadnjih 30 godina nisu imale rata na svojem teritoriju i one koje jesu. Biste li za ijednu državu iz prve skupine (bez rata) tvrdili da je upravo oružje njenih građana garancija protiv bahatosti vlasti. A ne, npr, demokracija, civilno društvo, obrazovani građani, gospodarski razvoj, ...? A, s ovom drugom skupinom (država koje imaju puno oružja i rat) je li to oružje garancija protiv bahatosti vlasti. Ili potencijalni problem kojeg svaki dežurni luđak s imalo karizme može zloupotrijebiti da pokuša doći do vlasti?
'Ajmo ovako... Da te zaustavi osoba u policijskoj odori što ti garantira da je ta osoba "pravi" policajac? Mnogi bi vjerojatno rekli značka. No što garantira da je ona "prava" i što ju razlikuje od "krive" (krivotvorene)? Po mom mišljenju samo mogućnost hvatanja za pištolj te osobe, a ukoliko to nije dovoljno onda postojanje više osoba koji će skočiti u pomoć s oružjem toj osobi. Ništa drugo. To je i Max Weber mislio (ili ja to tako interpretiram). On je definirao državu kao entitet koji ima legitimni monopol nad upotrebom nasilja na određenom teritoriju. E sad, možda mogućnost da svi nose oružje izravno se protivi samom cilju postojanja države (zaštita građana), ali ja mislim da na taj način građani postaju građani, odnosno, prestaju biti subjekti. To mi je sasvim u skladu s libertarijanskom idejom o slobodi, ali i odgovornosti pojedinaca. Na taj način država prestaje biti neka vrsta jaslica koja na to troši enormna sredstva s tendencijom samo većeg troška, nikako manjeg (znači više ljudi koji se tome prepuste). Najbliže tome je Švicarska s vojskom koja je uređena kao milicija i s čestim izravnim glasanjem građana (pri tome ne mislim da ima previše veze s ovim OWS direktnim demokratima). Moje je mišljenje da radi dizbalansa u naoružanju imamo slabu državu tamo gdje bi trebala biti jaka i jaku tamo gdje bi trebala biti slaba. I da, natežem stvari, nemam konkretne dokaze o kauzalnim vezama. BTW, nemam oružje niti ga mislim nabavljati u skorije vrijeme ;)
OdgovoriIzbrišiJoš nešto što se tiče mogućeg karizmatičnog vođe... što mi garantira da u režimu s ograničenim naoružanjem taj vođa ne može napraviti istu ili veću štetu? što mi garantira da se ljudi neće ujediniti i izglasati u demokratskom sustavu ukidanje demokracije? Mislim da bi išli predaleko u takvom razmišljanju... U praksi mi se čini da je Istra uvijek imala takve predispozicije. Ljudi su imali kosiriće u džepu, lovačke puške kod kuće, itd... Stvarale su se male zajednice s elementima samoorganizacije... Ili mi to izgleda preromantično...
OdgovoriIzbriši"Po mom mišljenju samo mogućnost hvatanja za pištolj te osobe, a ukoliko to nije dovoljno onda postojanje više osoba koji će skočiti u pomoć s oružjem toj osobi."
OdgovoriIzbrišiMislim, to sad ovisi o definiciji pojma "nasilje" i prilično je rastezljivo. No, ono što meni predstavlja glavni razlog zašto se hoću zaustaviti i pokazato svoju osobnu uopće nije pištolj. Nego činjenica što me oni mogu kazniti. To su par puta i učinili zbog prometnih
prekršaja.
Međutim, činjenica što i ja mogu njih pitati broj značke i tražiti razgovor od njihovog nadređenog je i njima poprilična kočnica. I to sam jednom učinio i nije mi uopće zasmetao pištolj. Naravno, ovo društvo, kakvo god da jest, je doguralo do toga na najčešće mogu računati da će takav potez završiti bez da netko na mene poteže pištolj.
No, kad bi većina ljudi na ulici nosila poštolj -- nisam siguran bih li se usudio nekog na ulici tražiti "nadređenog".