Ljudska iracionalnost

To jesu li ljudi racionalni ili iracionalni nije baš neko egzaktno pitanje. No, puno ljudi misli da eksperimenti kao što je ovaj dokazuje iracionalnost:

... they had demonstrated how essentially irrational human beings can be. In 1983—to take just one of dozens of examples—they had created a brief description of an imaginary character they named “Linda.” “Linda is thirty-one years old, single, outspoken, and very bright,” they wrote. “She majored in philosophy. As a student, she was deeply concerned with issues of discrimination and social justice, and also participated in antinuclear demonstrations.” Then they went around asking people the same question:  Which alternative is more probable?   

(1) Linda is a bank teller.
(2) Linda is a bank teller and is active in the feminist movement.   

The vast majority—roughly 85 percent—of the people they asked opted for No. 2, even though No. 2 is logically impossible. (If No. 2 is true, so is No. 1.) The human mind is so wedded to stereotypes and so distracted by vivid descriptions that it will seize upon them, even when they defy logic, rather than upon truly relevant facts.

Međutim, ako ovaj eksperiment "dokazuje" iracionalnost ljudskog uma, ja predlažem jedan kontraeksperiment koji dokazuje suprotno. Uzmimo tipičnog pripadnika našeg društva i ponudimo mu da za neki jednostavan posao (tipa "odnesi ciglu s jedne strane prostorije na drugu") dobije neku nagradu. I sad on može birati između:

a) "Odnijeti ciglu s jedne strane prostorije na drugu" za nagradu od 1000 kuna, ili
b) "Odnijeti ciglu s jedne strane prostorije na drugu" za nagradu od 10 kuna.

I dam se kladiti da će velika većina ljudi odabrati a). Nije li to dokaz da su ljudi racionalni?

Ovaj moj kontraeksperiment izgleda toliko smiješno banalan u odnosu na igru riječima s "Lindom"... Toliko banalan da ga skoro nitko normalan neće prihvatiti kao "dokaz" ili "argument".

Međutim, ta banalnost je pravi protuargument. Banalno je ono što je očito.

Ako ste ikad prodavali automobil ili kupovali stan. I onda ste proučavali papire, dovodili servisera, palili, gasili, lupkali, pipali, raspitivali se... I na kraju vrlo temeljnog razmišljanja o posljedicama te kupnje/prodaje odlučili što učiniti. Kupac/prodavač vam je mogao podvaliti neku igru riječima, ali kad je odluka važna ljudi su prilično racionalni.

Lako je biti iracionalan kad nema posljedica.

__
PS. Naravno, postoje neke sitne ljudske iracionalnost u kojima svi mi uživamo. Naglasak na "sitne".
PPS. Ne kažem da je Daniel Kahneman taj koji tvrdi da su ljudi u biti iracionalni. Mislim da su drugi ljudi previše skloni izvlačiti takav zaključak iz sličnih članaka.