15 ožujak, 2010

Programerska "pismenost"

Pojam "pismenosti" se definitivno mijenjao. Nekad davno je bio pismen onaj koji zna pisati, čitati i razumije pročitano. Onda se počelo govoriti o matematičkoj pismenosti, informatičkoj pismenosti, znanstvenoj pismenosti, ...

Definitivno se može govoriti i o programerskoj pismenosti. Pa, ako će neka od svih tih pismenosti biti posebno važna u 21. stoljeću - mom egu bi odgovaralo da je to upravo ova programerska. Jer, to bi značilo da ja već sada koliko-toliko imam nešto što će tek postati važno i traženo.

Vezano uz to, pročitah jedan članak čiji autor tvrdi upravo to - da će programerska pismenost biti najvažnija od svih u ovom stoljeću. Lijep i inspirativan članak. Samo mi jedna stvar ide strašno na jetra. Kao i mnogi drugi ljudi koji znaju napisati esej, a važnije im je što napišu negoli ono što argumentiraju - on nije dokazivao da će programiranje postati važno, nego on je jednostavno promijenio definiciju pojma "programirati" da bi onda pokazao kako je ono važno:
Just about every young person programs (controls his or her own digital technology) to some extent. Many actions considered merely tasks -- setting up a universal television remote, downloading a ringtone, customizing your mobile phone or desktop -- are really programming. Doing a Web search is programming, as is using peer-to-peer or social-networking technologies, or eBay, or creating a document in Word, Excel, MySpace, or Facebook -- and toss in building your avatar in Second Life. Today's kids are such good programmers that parents who buy expensive high tech gadgets, such as camcorders or home theaters, often hand them to their children to set up (program) for them.
U biti, on je ovdje skoro svaku interakciju s internetom ili elektroničkim spravama proglasio "programiranje". Budući da će interakcije s internetom i elektronikom biti sve više - onda logički slijedi da je "programerska pismenost" nešto jako važno.

Jedino što pretraživanje na Googleu nije nikakvo programiranje. Niti kreiranje dokumenta u Wordu nije programiranje. Da jest - po čemu onda pisanje knjige kemijskom nije programiranje? Ili upit knjižnjičaru o nekoj knjizi - ne bi li i to bilo programiranje, kad već pretraživanje internet tražilicom jest? A kad konduktera u tramvaju pitam kako stići iz jednog dijela grada u drugi - ne bi li i to moglo biti programiranje?

Kad riječimo promijenimo značenje (kao što je to napravio autor članka) - onda bez problema možemo "dokazati" proizvoljnu tupavost koja nam padne na pamet.

Čak i ako zanemarimo ovu novu definiciju pojma "programirati", ostatak članka je prepun klišea. Ultrapametna djeca koja sve znaju (za razliku od roditelja)... Djeca koja "programiraju" u Flashu jer je flash jednostavan (tko god je probao zna da flash i actionscript nije baš tako jednostavan). Pa puno ponavljanja imena poznatih programera i programskih jezika koje djeca uče "još u osnovnoj školi"... Međutim, malo toga što bi zaista dalo zaključiti da je "programiranje" (po općeprihvaćenoj definiciji) - nova pismenost.

1 komentara:

  1. Odlično zapažanje. Samo sam čekao kad će stvar da se razvije do ovog stepena. Nekad davno (89te kad sam bio srednjoškolac), biti programer je značilo znati BASIC, a kasnije smo se na matematičko-programerskom smeru čačanske gimnazije upoznavali sa Pascalom, COBOL-om, ko je bio radoznaliji čeprkao je po asembleru, kasnije Fortranu, dakle onim što je na određenom nivou pokretalo mašinu iznutra. Danas je lista jezika koji "pokreću klik" još veća (C, C++, Perl, Python,...). Ovo danas bi se pravim imenom moglo nazvati: korisnici programa (programskih paketa da budem precizniji), a ne programeri (kreatori programa). Da imam neku moć, ovaj tekst bih kopirao i pejstovao gde god se neko usudi da devalvira pojam programer. Tebi savetujem, pošto si ga ti napisao da uradiš to isto (copy/paste, copy/paste...).
    OdgovoriIzbriši