Alternativna medicina II

OK, a sad jedno potpuno suprotno razmišljanje.

Priča je išla ovako:

(...) a traditional Chinese medicine doctor operating out of a shop in Chelmsford, Essex, who for several years prescribed pills with high doses of a dangerous substance to treat the acne of senior civil servant Patricia Booth, 58. Following this, her patient lost both kidneys, developed urinary tract cancer, had a heart attack, and is on dialysis three times a week (...)

Britanska vlada je htjela smanjiti broj ovakvih slučajeva i sad od alternativnih liječnika traži da imaju završen fakultet.  Takvi fakulteti su problematični jer ih vladinim priznanjem ona i legitimira. Dakle, potvrđuje nešto što je u najmanju ruku znanstveno nepotvrđeno, a u puno slučajeva i nedvosmisleno znanstveno opovrgnuto.

Ja ovdje vidim dva razloga zašto država ne bi smjela javno priznati fakultete koji podučavaju alternativnu medicinu. Prvi razlog je principijelan, drugi praktičan:

1. Alternativna medicina podučava o stvarima koje jednostavno nisu istinite.
2. Alternativni liječnici nisu kontrolirani od strane države i njihova praksa može dovesti do slučaja kojeg sam spomenuo na početku linka.

Međutim... Ovaj prvi razlog je vrlo lako pobiti. Ima puno javno priznatih studija koji poučavaju svari koje jednostavno nisu znanstvene istine. Na primjer, umjetnički studiji nemaju apsolutno nikakve veze sa znanstvenom istinom. Uspjeh umjetničkog djela nema veze s njegovom "istinitošću" ili "znanstvenom (ne)opovrgljivošću" nego s time koliko se uspije poigrati našim osjećajima. A opet - svi mi svjesno uživamo u umjetnostima i smatramo kako je njihov položaj u društvu i obrazovanju opravdan. 

Umjetnost nije jedini izuzetak. Postoji cijeli niz znanosti koje to u stvari nisu ili znanosti koje glume egzaktnost, a egzaktne nemogu nikako biti. I opet - one se bez problema predaju na fakultetima. 

"Istinitost" i "znanstvenost" nije kriterij kojeg uzimamo zdravo za gotovo da bi procijenili je li u redu da država priznaje i subvencionira neki studij. 

Što je s drugim razlogom. Onim o mogućim opasnim posljedicama alternativnih liječenja? E sad... Prva stvar s kojom trebamo biti na čisto - znanstveno priznata medicina ubija. Ta ista medicina i spašava živote. Puno života. Ali, kao i s tradicionalnom medicinom, i posjet liječniku ponekad funkcionira jednostavno kao placebo. Samo da podsjetim - placebo jest učinkovit. Kad liječnik hitne pomoći reanimira pacijenta u komi - to definitivno nije placebo, ali mnogi ljudi su jednostavno hipohondri i idu liječniku samo zato da im on nažvrlja par latinskih izraza na papiriću - tako da bi osjetili kako je njihova bolest važna. Država i to subvencionira. 

Znanstvena medicina nema alternative. I nitko normalan neće otići prvo kod bioenergetičara ukoliko ima probleme sa srcem. Ljudi obično idu prvo kod liječnika, a kad ništa više ne funkcionira - idu kod alternativca.

Kad sve skupa zbrojimo i oduzmemo, a znajući da placebo jest učinkovit, slijedi važno pitanje: Jesu li slučajevi kao onaj s početka teksta izuzetak ili pravilo? Odnosno, koliko točno slučajeva alternativne medicine završava s ozbiljnim zdravstvenim posljedicama? Ukoliko je to jedan od sto tisuća pacijenata godišnje - to je manja opasnost od planinarenja, a planinarenje nit' zabranjujemo nit' reguliramo. Od planinarenja se ljudi dobro osjećaju, ali ja znam i ljude koji se dobro osjećaju od bioenergije. Ukoliko je to jedan od pedeset pacijenata godišnje - to je velik postotak i postoji jak razlog da se tradicionalna medicina i zabrani, a ne samo "regulira". 

Istraživanja kao ovo koje kaže...

Taken in large quantities, injected, or combined with prescription drugs, herbal medicines -- which contain arsenic, mercury and lead -- can cause serious illness, worsen pre-existing health problems or result in death. 

...su prilično beskorisna o ovom problemu. Jer kažu da se nezgodne stvari mogu desiti, ali ne kaže koliko često se dešavaju u praksi. I kaže da se dešavaju samo ako se ti "lijekovi" uzimaju u velikim količinama. Ljudi ne piju stotine litara čaja, popiju jednu čašu dnevno. Je li "jedna čaša" isto što i "velika količina" koja se spominje u članku... Nitko ne zna.

Mogli bi spomenuti kako bi uzimanje bilo kojeg lijeka iz apoteke "u velikim količinama" vjerojatno rezultiralo inim problemima. Ljudi to ne čine jer su medicina i farmacija priznate i regulirane. Ukoliko frekvencija opasnih zdravstvenih komplikacija nije jako velika, a "istinitost" nije kriterij za priznavanje visokoškolskih studija - onda je problem "Zašto država ne bi subvencionirala studij alternativne medicine?" - prilično netrivijalno pitanje.

I mislim da bi bilo koji skeptik trebao ozbiljno razmisliti o tome, jer pitanje nije nimalo jednostavno.

Nije dovoljno dokazati neznanstvenost da bi opravdali tvrdnje "treba zabraniti" ili "ne smije se subvencionirati".