16 studeni, 2009

Znanstveno slušanje svog tijela

Edgar ne voli kad netko kaže da "sluša svoje tijelo":
Da li treba slušati svoje tijelo ili treba znanstveno istražiti neke stvari?
Postoje znanosti kod kojih je proces dolaženja do pouzdanih informacija složen, ali krajnja objašnjenja fenomena mogu biti jasna svakome tko iole o njima razmisli. Na primjer u ekonomiji - može li obavezna minimalna plaća malo iznad tržišne poboljšati zaposlenost je pitanje koje je vrlo teško istražiti. Ali samo objašnjenje zašto bi to moglo biti istina ili zašto bi minimalna plaća mogla pogoršati status nezaposlenih je prilično trivijalno.

Međutim, znanosti kao što su fizika ili kemija često barataju sa zakonitostima koje nam nisu intuitivno jasne i niti istraživanje niti objašnjenje fenomena nisu jasne ljudima koji nemaju dobro predznanje.

E pa, uzmimo sad nekog tko "sluša tijelo" i na osnovu toga donosi odluke o svom zdravlju. Uzmimo i nekog tko nije stručnjak, ali odluči vidjeti što kaže "znanost" o njegovom tijelu. Ovaj drugi će možda konzultirati znanstvenik/stručnjaka, ovaj će mu predložiti lijek za njegovu tegobu. I što... Otiđe u apoteku, teta mu proda nekakvu bočicu s nekakvom vodicom. On to uzme. I bude mu bolje (ili ne bude, kako kad).

Ovaj prvi (koji sluša tijelo) je možda i racionalniji. On barata s nečim što poznaje (svoje tijelo). Ovaj drugi vjeruje stručnjaku, vjeruje farmaceutskoj industriji, vjeruje teti u apoteci. Medicina, kemija i molekularna biologija potrebna za razumijevanje utjecaja tih lijekova je previše složena da bi ju shvatio. Stvar je dodatno komplicirana činjenicom što znanstvenici moraju opravdati svoje postojanje. Dakle, imaju poticaj da pretjeraju s važnošću svojih otkrića. (To isto vrijedi i za nastavnike i za programere, da bude jasno).

Ja sam definitivno "za znanost", ali znanstvenicima vjerujemo jer vjerujemo da su kompetentni, a ne zato što matematički dokazano da to jesu. Ako netko u to ne vjeruje, to je kao da je našao kontradikciju u aksiomima jedne grane matematike - cijela teorija prestaje postojati. Ako ne vjeruje da se svijet sastoji od atoma? Možemo ga samo uvjeravati argumentima o kojima smo čitali u knjigama (ja te atome nisam nikad vidio svojim očima, ali valjda postoje kad sam o njima čitao još u trećem osnovne).
Objavio puzz Oznake:

2 komentara:

  1. Of course, tako i pretili ljudi slusaju svoja tijela koja im govore da se prejedaju, ovisnici o drogama/kocki/seksu/kojecemu da i dalje upraznjavaju doticne aktivnosti bez obzira na posljedice za njihovo zdravlje. Nazalost, vecina ljudi ne raspolaze s dovoljno znanja&inteligencije da moze filtrirati savjete medicine i osudjeni su na to da lijecnicima vjeruju. Isto tako, buduci da vecina ljudi nema mogucnosti da procjenjuje tko i sto je u znanosti vjerojatna istina a sto balon od sapunice, osudjeni su da vjeruju. BTW, dokazivanje u matematici i dokazivanje u znanosti imaju razlicita znacenja. Tako npr. dokazivanje da se svijet sastoji od atoma pociva na eksperimentima i mjerenjima u fizici a ne samo na "papirnatim" argumentima.
    OdgovoriIzbriši
  2. Eto, kao što kažeš... Većina ljudi ne može prepoznati što je balon.

    I ovo s dokazivanjem u matematici i u prirodnim (ali i društvenim) znanostima je djelomično istina. Razmišljao sam o tome da jedno nazovem "formalni dokaz", a drugo samo "dokaz" i da tu distinkciju spomenem na početku posta. Međutim, glavni problem s dokazivanjem u ne-matematici opet ostaje. Dokaz je dokaz. Ako je nešto dokazano onda se ne može nikako desiti da to netko opovrgne. Eventualno što se može raditi je proučavati posljedice tog dokazanog zakona. Međutim, to je u direktnoj suprotnosti s znanstvenom metologijom po kojoj apsolutno sve što smatramo istinitim i dalje možemo podvrgavati sumnji i eksperimentima/argumentima pokušati odbaciti.

    Dakle, "dokaz" u znanosti ne postoji (i dalje stojim na tome), ali to nimalo ne degradira znanost. Metologogija koju je znanost razvila je puno sličnije formalnom dokazivanju od bilo koje druge ljudske aktivnosti. Ako netko vjeruje da postoji objektivna stvarnost (a ja vjerujem) onda mislim da je znanost jedini ozbiljan način kako da tu stvarnost shvatimo.

    PS. Naravno, cijela ova diskusija o "dokazivosti" u znanosti nema apsolutno nikakvu praktičnu vrijednost.
    OdgovoriIzbriši

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)