01 listopad, 2009

Tržište šćinki u mom selu

Još jedna paralelama između svijeta pikula i slobodne trgovine.

Jedan od najvećih događaja u mom djetinjstvu je kad smo frend i ja na lokalnom gradilištu pronašli cijelu vreću šćinki ("šćinka" je lokalni naziv za pikulu). Bilo ih je sigurno 3-4 kilograma. Vjerojatno je netko s visokim statusom u svijetu pikulanja sakrio svoj plijen. Kasnije je prerastao tu fazu, i nikad se više nije vratio svom blagu. I, to blago je ostalo čekati nekog drugog - nas.

Naš status u društvu je porastao jer smo imali puno robe zanimljive tržištu. No, to nije dugo trajalo. Veliko bogatstvo, koje nismo sami stvorili, smo za par tjedana prodali ispod vrijednosti. Imali smo puno šćinki, i nismo im znali pravu vrijednost, niti kako naše bogatstvo "oplemeniti". Na neko vrijeme smo poremetili tržište pretjeranom ponudom - smanjivši kupoprodajnu vrijednost šćinki u našem selu.

Ubrzo opet smo bili siromašni ;) Imati kapital je jedna stvar, a znati njime upravljati je nešto potpuno drugo.

Nakon tržišnog kraha kojeg smo sami izazvali, sve se vratilo na staro. Oni koji su prije bili bogati - ne oni koji su u početku imali puno robe, nego oni koji su dobro igrali (jer pobjednik u igri dobija šćinku gubitnika) su opet vratili svoje početne pozicije.
Objavio puzz Oznake: ,

2 komentara:

  1. Nije loš ovaj blog na koji si linkao. Čini mi se politički nekorektan, to respektiram :-)

    Što se tiče pikula, ne mogu se sjetiti da su postojali tečajevi razmjene jednih za druge. Neke su kao bile vrijednije ali mislim da nije bilo preprodaje, mogle su se samo osvojiti ili izgubiti u igri.
    OdgovoriIzbriši
  2. Kod mene je bilo preprodaje, ali češće se igralo. Međutim i tu je bilo "tečajeva", jer svatko je u igru unosio određene pikule, a onaj drugi je onda odlučivao je li ulog dovoljno vrijedan. Naravno, kako nije bilo institucije koja bi tečaj regulirala - to nije bilo ništa drugo nego cijena koju određuje slobodno tržište.

    Kad je netko bio dovoljno loš igrač (kao ja) i imao gomilu pokula/šćinki - mogao je na kratko vrijeme obezvrijediti bilo koju vrstu šćinki :) Npr. vodenjake koji su bili najvrijedniji ili posebno male primjerke.

    S dodatkom da pravila možda nisu bila u potpunosti ista u Zagrebu, i da je Poreč (odnosno samo moja škola i to samo jedna njena smjena) i moje selo kao njegov "podskup" puno manje tržište od Zagreba. D
    OdgovoriIzbriši

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)