Velebitska mirila

Da par dana prije izleta nije padala kiša - ne bi po Paklenici bio potok nego suho korito. I ne bi, tražeći mjesto gdje ćemo potok prijeći, prvog prolaznika pitali ima li još koja staza do Anića kuka. Ne bi nikad upoznali Arbiana, a on je ispričao cijelu gomilu zanimljivosti o nekadašnjim stanovnicima Velebita.

Između ostaloga i o mirilima. Da nije te priče, pomislio bih da je ovo:

...tek besmisleno naslagano kamenje. A, to su mirila. Malo sam prošvrljao internetom, pa da podijelim sa svijetom što sad znam o mirilima.

Kad bi u jednom od mnogih velebitskih pastirskih sela netko umro...

Umrloga kojeg je smrt zatekla daleko od rodne kuće, trebalo je prenijeti do crkve ... u priobalju radi sahrane. Taj mukotrpni posao obavljali su članovi rodbine ili susjedi, pastiri. Nakon što su se izvršile uobičajene pripreme oko mrtvaca, ... tijelo umrloga ... pričvrstilo [se] na nosila. Putem silaska niz planinu nosaći su se smjenjivali u hodu, tek na određenom mjestu korišćenom već od davnine kao počivalo, tijelo pokojnoga je odloženo na zemlju, s licem okrenutim spram istoka. ... Kod glave i kod nogu postavio se osovljeni kamen za mjeru. Prostor na kojem je počivalo tijelo kasnije je popločen pravilnijim, priklesanim ili prirodnim pločama, dok se na začelje i kod nogu na mjestu ranije mjere osovilo veću kamenu ploću sa primitivno obrađenim ravnim, trokutastim ili zaobljenim vrhom.

Na pločama pored glave bi se, kasnije, uklesao križ i godina rođenja/smrti. Na ovome se još naslućuje križ:

I još:

U kultnom pak smislu, mirilo predstavlja posljednje počivalište duše, koja ostaje tu gore u planini, zajedno sa dušama ovaca ... Grobu tijela, koje se sahranilo na seoskom groblju, ne pridodaje se velika važnost ... Molitve za pokojne obavljaju se u planini, na mirilama, tu se doprinosilo i darove na sjećanje pokojnoga ... [link]