"S ciljem podmirenja rastuće potražnje, poljoprivredna bi proizvodnja trebala porasti za 50 posto do 2030.", rekao je Ghanem na tiskovnoj konferenciji.
I onda kaže još:
Dok najnovije brojke iz toga izvješća procjenjuju da će proizvodnja žitarica u svijetu u 2008. biti na rekordnim razinama, to predstavlja svega 3,8-postotno povećanje u odnosu na 2007.
Vjerojatno je članak trebao biti napisan tako da se svi zabrinemo jer je svijet na putu u propast, ali u stvari gore piše nešto drugo...
Do 2030. godine nam preostaje još 22 godine. Cilj je da tada proizvodnja hrane bude za pola veća nego sada. Kad bi se rast nastavio sadašnjim tempom to bi značilo 3.8% ove godine, 3.8% sljedeće godine... I tako dalje. U 22 godine bi ukupni rast bio preko 100%! Čak i da je stopa 3.8% neodrživo velika - koliki bi godišnji rast trebao biti da za 22 godine ukupni rast bude dovoljno velik?
Evo tablice:
1% godišnje -> 24% (za 22 godine)
2% godišnje -> 54% (za 22 godine)
3% godišnje -> 91% (za 22 godine)
4% godišnje -> 136% (za 22 godine)
5% godišnje -> 192% (za 22 godine)
2% godišnje -> 54% (za 22 godine)
3% godišnje -> 91% (za 22 godine)
4% godišnje -> 136% (za 22 godine)
5% godišnje -> 192% (za 22 godine)
To znači da bi i upola manji rast od sadašnjeg bio skoro-pa-dovoljan. Nitko ne kaže svijet 2030. godine biti mjesto u kojemu će svi biti sretni i zadovoljni (s puno hrane).
Ali da se može postići - može.
0 komentara:
Objavi komentar