Frikonomija

Pročitao.

Pa, da kažem par riječi o Frikonomiji. Autori su Steven D. Levitt i Stephen J. Dubner. Levitt je vragolasti ekonomist koji istražuje drugu stranu medalje, a Dubner pisac i novinar. Vragolastom ekonomistu (zvijezdi u usponu) su u jednom trenutku predložili da napiše knjigu o svojim istraživanjima, a on je to htio učiniti samo u suradnji s Dubnerom. I stvar je odlično ispala.

O knjizi sam prvi put (ako se dobro sjećam) čitao u The Economistu, ako se dobro sjećam. I nakon toga sve odreda slušam samo pohvale. Pa ajde... Kad je već tako naručih je preko interneta - 160kn 24h sata kasnije, knjiga je na mom radnom stolu. Pet dana kasnije: završih čitanje - neobično brzo za moj tempo čitanja.

No da se vratim na tvrdnju da je stvar dobro ispala. Dubner kao novinar vjerojatno zna kako prodati priču. On zna da je javnost fascinirana znanstvenicima otkačenjacima; Einstein, John Nash (sjećate se filma A beatifull mind?), Stephen Hawking... pa je on odlučio stvoriti još jednog takvog. Knjiga je od početka do kraja posvećena samo i isključivo našem otkačenom ekonomistu. Svako poglavlje počinje s citatom iz novinskog članka u kojemu se on prikazuje kao izuzetni um, a opet skroman i normalan mali čovjek - nikako umišljeni i uštogljeni intelektualac.

Ne samo to, nego se nekim od njegovih istraživanjima daje malo prevelika težina. Npr. činjenici što je on otkrio da organizacija u kojoj djeluju dileri cracka djeluje na sličan način kao i međunarodna tvrtka. Je li to zaista tako veliko otkriće? Možda griješim, ali čini mi se da je to više-manje jasno svakome tko je iole ekonomski obrazovan, i kriminalci se vode principima ponude i potražnje - jednako kao i McDonalds. S jednom razlikom kriminalci djeluju s one strane zakona.

Istina, te pričice tjeraju na razmišljanje. Kao na primjer statistike koje je Levitt naveo o vjerojatnosti da se dijete utopi u kućnom bazenu. Naime, u Američkim se medijima stalno priča o tome koliko je oružje opasno, a svaki put kad se neko dijete greškom ozlijedi s očevim pištoljem (legalnim ili ilegalnim) - ta priča dospijeva na naslovnice novina. Ipak, proučavajući statistike smrtnosti otkrio je da godišnje sto puta više djece umire od utapanja u kućnom bazenu nego što ih umire od vatrenog oružja. Sve u skladu s citatom izvjesnog Petera Sandmana: "Stvarnost je takva da su rizici koji plaše ljude i rizici koji ubijaju ljude potpuno drukčiji".

Ili na primjer otkriće da posrednici za prodaju nekretnina varaju svoje klijente. U stvari, nije u pitanju svjesno varanje kllijenata nego gola računica s kakvom mora računati svaki prodavač - on može vašu kuću prodati odmah za cijenu x ili za tri mjeseca za cijenu x+10000$ - ukoliko uloži više truda i vremena. Ako vama nije hitno - isplati Vam se čekati, ali sa stanovišta prodavača računica ide drukčije. On od dodatnih 10000$ dobija postotak, što i nije veliki iznos, dakle njemu se isplati prodati odmah - a preostala tri mjeseca iskoristiti za sljedeće poslove.

Ništa novo, jednostavna strategija kakvu vjerojatno i samo (svjesno ili nesvjesno) igramo u životu, ali svakako jest zanimljivo pročitati argumentirano konkretnim statistikama.

Na kraju, ne mislim da je knjiga loša, ali ne baš onako kako sam očekivao. S obzirom na hvalospjeve - mislio sam da ću dobiti lektiru koja će uspijeti baciti neko novo svjetlo na ekonomiju, kao što je Sebični gen (Richarda Dawkinsa) uspio s biologijom ili Kratka povijest vremena (Stephena Hawkinga) s kozmologijom. Dobio sam - zbirku zanimljivih pričica i anegdota o (više ili manje) svakodnevnom svijetu - odnosno interpretaciji svakodnevnih pričica od strane jednog ekonomista.

Ocjena 7/10 ;-)