Tražimo stan u Puli

Vezano uz otkaz - da barem jednom iskoristim ovaj blog za nešto korisno:

Kad već odlučismo podstanarovati u Puli - tražimo stan. Supruga, beba (četiri mjeseca i dva dana) i moja malenkost. Što bliže centru to bolje.

Kontaktirati me možete mejlom ili komentarom na blogu.

Programerska "pismenost"

Pojam "pismenosti" se definitivno mijenjao. Nekad davno je bio pismen onaj koji zna pisati, čitati i razumije pročitano. Onda se počelo govoriti o matematičkoj pismenosti, informatičkoj pismenosti, znanstvenoj pismenosti, ...

Definitivno se može govoriti i o programerskoj pismenosti. Pa, ako će neka od svih tih pismenosti biti posebno važna u 21. stoljeću - mom egu bi odgovaralo da je to upravo ova programerska. Jer, to bi značilo da ja već sada koliko-toliko imam nešto što će tek postati važno i traženo.

Vezano uz to, pročitah jedan članak čiji autor tvrdi upravo to - da će programerska pismenost biti najvažnija od svih u ovom stoljeću. Lijep i inspirativan članak. Samo mi jedna stvar ide strašno na jetra. Kao i mnogi drugi ljudi koji znaju napisati esej, a važnije im je što napišu negoli ono što argumentiraju - on nije dokazivao da će programiranje postati važno, nego on je jednostavno promijenio definiciju pojma "programirati" da bi onda pokazao kako je ono važno:

Just about every young person programs (controls his or her own digital technology) to some extent. Many actions considered merely tasks -- setting up a universal television remote, downloading a ringtone, customizing your mobile phone or desktop -- are really programming. Doing a Web search is programming, as is using peer-to-peer or social-networking technologies, or eBay, or creating a document in Word, Excel, MySpace, or Facebook -- and toss in building your avatar in Second Life. Today's kids are such good programmers that parents who buy expensive high tech gadgets, such as camcorders or home theaters, often hand them to their children to set up (program) for them.

U biti, on je ovdje skoro svaku interakciju s internetom ili elektroničkim spravama proglasio "programiranje". Budući da će interakcije s internetom i elektronikom biti sve više - onda logički slijedi da je "programerska pismenost" nešto jako važno.

Jedino što pretraživanje na Googleu nije nikakvo programiranje. Niti kreiranje dokumenta u Wordu nije programiranje. Da jest - po čemu onda pisanje knjige kemijskom nije programiranje? Ili upit knjižnjičaru o nekoj knjizi - ne bi li i to bilo programiranje, kad već pretraživanje internet tražilicom jest? A kad konduktera u tramvaju pitam kako stići iz jednog dijela grada u drugi - ne bi li i to moglo biti programiranje?

Kad riječimo promijenimo značenje (kao što je to napravio autor članka) - onda bez problema možemo "dokazati" proizvoljnu tupavost koja nam padne na pamet.

Čak i ako zanemarimo ovu novu definiciju pojma "programirati", ostatak članka je prepun klišea. Ultrapametna djeca koja sve znaju (za razliku od roditelja)... Djeca koja "programiraju" u Flashu jer je flash jednostavan (tko god je probao zna da flash i actionscript nije baš tako jednostavan). Pa puno ponavljanja imena poznatih programera i programskih jezika koje djeca uče "još u osnovnoj školi"... Međutim, malo toga što bi zaista dalo zaključiti da je "programiranje" (po općeprihvaćenoj definiciji) - nova pismenost.

Andrea u Umagu

Nisam bio svjestan da smo i mi počeli imenovati vremenske nepogode (kao Amerikanci svoje). Tako da me malo začudilo kad sam na naslovnici Glasa Istre vidio naslov "Dolazi Andrea!". Tek kasnije sam povezao s onom dramatičnom vremenskom prognozom od dan ranije kad su na središnjem dnevniku pokazali kartu Hrvaske, a Istra je bila obojana crvenom bojom zbog najviše opasnosti od raznih vremenskih kataklizmi.

U stvari, koliko sam shvatio, u ostatku Hrvatske je bilo puno gore. Kod nas je ujutro puhala jaka bura (što nije neka posebno rijetka pojava, jelte). Popodne je padao snijeg. I sljedeći dan se rastopio.

Pa, s obzirom da je ovdje snijeg relativna rijetkost, evo što je od Andree ostalo sljedeći dan u Umagu:

Glad za tehnološkim napretkom

Imam jednog prijatelja koji je fasciniran (sjeverno)američkim Indijancima. Njihovom kulturom, slobodom, i svime onim ostalim što je bijeli čovjek uništio. Osim indijanaca voli i konje, ali te dvije "ljubavi" su međusobno povezane. Uvijek me mora podsjetiti kako su indijanci slobodno jahali američkim stepama i lovili bizone. A onda je došao Evropljanin i sve pokvario.

Jedini nedostatak te romantične slike je što je potpuno kriva. Naime, "konj" je napredna tehnologija koju je donio bijeli čovjek, a indijanci su ga prihvatili i time drastično promijenili način svog života.

Još gore - u Americi je postojao autohtoni konj kojeg su prvi stanovnici potamanili. A prije evropskog konja indijanci nisu lovili bizone jer su bili prebrzi i nezgodni za lov.  Tek s evropljanima je konj nanovo uveden. Dakle, ta ljubav prema indijanskim konjima je ljubav prema jednom evropskom uvozu. Tehnološki napredak, drugim riječima.

Imam i jednog drugog frenda koji dijeli sličnu fascinaciju prema stanovnicima Nove Gvineje. Ti planinski gorštaci su, jelte, tamo živjeli desecima tisuća godina, a onda je došao bijeli čovjek i potpuno ispretumbao kulturu.

Ali, nedavno sam otkrio da ni ta priča nije baš potpuno istinita... Dotični "gorštaci" su postali "planinski" relativno nedavno. Jer oni su tisuće godina živjeli uglavnom u primorskim prašumama. Samo tamo su mogli uzgajati biljke za prehranu. A onda je uvedena jestiva biljka koja se mogla uzgajati na puno višim nadmorskim visinama. Život na planinama ima prednost što tamo nema onih prašumskih bolesti s nizina (npr. malarija). Ta biljka je omogućila da se broj ljudi višestruko uveća i u potpunosti promijeni kultura. Biljka je - krumpir, a ta promjena se dogodila relativno nedavno - prije tristotinjak godina.

Baš me zanima hoću li ga uvjeriti da je fascinacija "gvinejskim planinskim čovjekom" u svari fascinacija kulturom koja se tek relativno nedavno promijenila. I to zahvaljujući globalizaciji.

PS. Ne tvrdim ovdje da je bijeli čovjek uvijek sa sobom nosio tehnički napredak. Upravo suprotno, sa sobom je nosio ratove i bolest. Ali i svi ti ostali narodi su bili jednako gladni tehnološkog napretka kao bijelci i bilo tko drugi na svijetu...

Juda

Kako je jedan biskup iz drugog stoljeća opisivao Judu Iškariotskog:

Judas was a dreadful, walking example of impiety in this world, with his flesh bloated to such an extent that he could not walk through a space where a wagon could easily pass. . . . His eyelids were so swollen that it was absolutely impossible for him to see the light and his eyes could not be seen by a physician, even with the help of a magnifying glass, so far had they sunk from their outward projection. His private parts were shamefully huge and loathsome to behold and, transported through them from all parts of his body, pus and worms flooded out together as he shamefully relieved himself.

Korolar ovog opisa je da su, prema biskupu, pisci četiri službena evanđelja lagali o događajima vezanim uz Isusa i apostole.

Otkaz

Bio sam uvjeren da u trenutnoj firmi radim manje od pet godina, ali kad sam u molbi za prekid radnog odnosa trebao upisati datum - nazvao sam kadrovsku službu i začudio se... Bome ima preko pet godina da sam radio gdje radim.

U svakom slučaju, puno sam naučio o bankarstvu, o programiranju, o bazama, o AS/400 i raznim IBM-ovim proizvodima (pojedine od tih IBM-ovih proizvoda ću s guštom zaboraviti). Neke stvari mi nisu bile po volji, puno drugih jest, ali tako je svugdje. To što sam tu bio pet godina, a usprkos drugim ponudama za posao, znači da mi je ipak bilo u redu i da će mi ovih pet godina ostati u ugodnom pamćenju. 

Ukratko, dao sam otkaz. Imam dogovor i za mjesec dana startam s novim radnim mjestom. Usput se selim i u novi grad - Pulu. Malo imam i tremu :) Pa, vidjeti ćemo kako će sve to ispasti...

Rugala se desktop sova web sjenici

Microsoft (tvrtka čiji operativni sustav drži 90% tržišta) se buni što Google (čija tražilica drži 65% tržišta) ima prevelik udio na tržitu:

Microsoft does say that a growing number of consumers, companies and governments have concerns about Google's marketplace dominance. "It's no secret that we share many of these concerns," ... 

Svijet je pun bizarnosti...

Oružje Mozart

Svijet je pun bizarnosti:

In January it was revealed that West Park School, in Derby in the midlands of England, was “subjecting” (its words) badly behaved children to Mozart and others. In “special detentions,” the children are forced to endure two hours of classical music both as a relaxant (the headmaster claims it calms them down) and as a deterrent against future bad behavior (apparently the number of disruptive pupils has fallen by 60 per cent since the detentions were introduced.)